Islam je propisao proklinjanje među supružnicima kao rješenje za društveni problem - kada čovjek vidi svoju ženu kako čini blud a nema svjedoke. U tom slučaju pribjegava proklinjanju, ali ne u slučaju sumnje i vesvese, nego kada svojim očima vidi, jer je prijetnja prokletstvom velika. Čovjek spomenut u ovoj priči je posumnjao da ga žena vara i pobojao se da će ona učiniti blud, pa se zbunio šta mu je činiti, jer ako je optuži za blud bez dokaza biće bičevan, a ako prećuti to je nepostojanje ljubomore i bruka. Ove misli je iznio pred Poslanikom, sallallahu 'alejhi ve sellem, pa mu on nije odmah odgovorio iz mrskosti prema pitanju koje je postavljeno prije njegovog vremena, jer je pohitao sa zlom prije nego se dogodilo. Također, još uvijek nije po tom pitanju bilo objavljeno nešto. Nakon ovoga, pitalac je vidio ono čega se bojao, kako njegova žena čini blud, pa je Allah objavio propis za njega i njegovu ženu ajete iz sure en-Nur: "A oni koji okrive svoje žene, a ne budu imali drugih svjedoka..." En-Nur, 6. Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, mu je proučio ove ajete, zatim ga opomenuo i posavjetovao upozorivši ga ako laže, da je dunjalučka kazna - a to je kazna za potvoru - lakša od ahiretske kazne. On se zakleo da nije slagao u optužbi žene da je činela blud. Zatim je Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, posavjetovao tu ženu i rekao joj da je dunjalučka kazna - a to je kazna kamenovanjem za blud - lakša od ahiretske kazne. Ona se zaklela da je njen muž lažov. Zatim je Vjerovjesnik, sallallahu 'alejhi ve sellem, počeo sa čovjekom, pa se taj čovjek zakleo četiri puta Allahom da je istinu rekao u svojoj optužbi, a peti put je na sebe prizvao Allahovo prokletstvo ako laže. Zatim se žena četiri puta zaklela Allahom da on laže, a peti put je na sebe prizvala Allahovu srdžbu ako je rekao istinu. Zatim su zauvijek razdvojeni. Pošto je neko od njih sigurno slagao, Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, im je ponudio da se pokaje onaj ko laže. Zatim je taj čovjek tražio nazad mehr kojeg joj je dao, a Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, mu je rekao da mu to ne pripada, jer ako je istinu rekao u optužbi, onda njoj pripada mehr zbog toga što je on imao odnos sa njom, a ako je slagao na nju, onda je još preče da mu ne pripada mehr nakon što ju je optužio tako teškom optužbom.

1. Početna stranica
2. Islamsko pravo i njegova metodologija
3. Porodična fikhska pitanja
4. Međusobno proklinjanje bračnih drugova
5. Hadis

• “Ukoliko čovjek makar jednom prizna da je određeno dijete njegovo dijete, nema pravo da kasnije negira očinstvo.”
• “Moj otac i ja posjetili smo Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, i on upita mog oca: ‘Je li ovo tvoj sin?’ ‘Da, to je moj sin, tako mi Gospodara Kabe!’, moj otac odgovori...”
• Ebu Hurejre, prenosi od Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, da je rekao: „Nemojte se odricati svojih očeva! Onaj koji se odrekne svoga oca ušao je u nevjerstvo.“ Muttefekun alejhi
• Ibn Šihab prenosi od Sehla b. Sa’da es-Saidija da je Uvejmir b. Eškar el-Adžlani došao Asimu b. Adiju i rekao: “Asime, šta veliš za čovjeka koji kod svoje žene zatekne drugog? Hoće li ga ubiti, pa da i njega ubiju? Kako će postupiti? Asime,...