Abdullah b. Omer, radijallahu anuma, dao je ženi razvod braka dok je bila u menstrualnom ciklusu. Njegov otac je to ispričao Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, pa se Poslanik na njega naljutio, jer joj je dao razvod koji nije dozvoljen i koji nije u skladu sa sunnetom. Zatim mu je naredio da je vrati i zadrži dok se ne očisti od tog hajza i da sačeka novi mensturalni ciklus i dok se i od njega ne očisti. Nakon toga, ako htjedne da je razvede i ne osjeća želju za njom, može da je razvede prije nego što sa njom imadne spolni odnos, i to je priček koji je naredio Allah Uzvišeni onima koji hoće da razvedu svoju suprugu. Islamski učenjaci razišli su se glede valjanosti razvoda braka dok je žena u menstrualnom ciklusu, jer je takav razvod braka zabranjen i nije u skladu sa praksom Allahova Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Ono što presuđuje u ovom pitanju i na osnovu čega se daje odgovor na ovo pitanje jest predaja koju bilježe imam Ebu Davud i drugi muhadisi, a u kojoj stoji: "...pa ju je vratio meni, i nije to ni u šta ubrojio." S druge strane, prva predaja nije u potpunosti jasna da se taj razvod realizirao, niti da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, taj ko je to računao razvodom, dok je u jasnom hadisu preneseno: "Ko uradi neko djelo koje nije propisano u našoj vjeri, neće mu biti primljeno." (Buhari i Muslim)