Naš Vjerovjesnik, sallallahu 'alejhi ve sellem, obavještava nas o priči kada su dvije žene izašle sa sinovima i vuk pojede jednog od njih dvojice, a ostane sin od druge žene. Svaka od njih dvije tvrdi da je dijete njezino, pa su se parničile pred Davudom, 'alejhisselam, koji po svom sudu, dosudi dijete starijoj jer starija možda više ne može rađati, dok je druga bila mlada i mogla je roditi drugo dijete u budućnosti. One izađu od Davuda, 'alejhisselam, do Sulejmana, 'alejhisselam, njegovog sina, pa i njega obavijeste o tom problemu, nakon čega on zatraži nož rekavši: "Prepoloviću ga i svaka će imati po pola." Starija pristade a mlađa odbi rekavši da je to dijete od starije izrazivši milost i samilost prema djetetu koje je istinski bilo njeno. Zbog toga je rekla: "Allahov Poslaniče, to je njezino dijete." Nakon toga on presuđuje u njenu korist argumentujući to intencijom njene milosti prema djetetu kada govori da je to dijete starije žene, kako bi ono preživjelo, što je mnogo lakše za podnijeti biološkoj majci, nego da ga popoli, pa ga je dosudio mlađoj.