Kada je nastalo potpuno ili djelomično pomračenje sunca u vremenu Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, on se uplašio i ustao, jer njegova potpuna spoznaja Uzvišenog Gospodara nužno je uzrokovala da ima veliki strah od Njega i stalno iščekivanje, dok je većina stanovnika Zemlje nemarna, pa je pomislio da je nastupio Sudnji dan. Tako preplašen ušao je u mesdžid i klanjo sa svijetom namaz prilikom pomračenju sunca. Pri tome je mnogo oduljio namaz, više nego obično, kako bi iskazao kajanje i traženje oprosta od Allaha Uzvišenog. Kada je završio sa namazom i obraćanjem Allahu, Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, okrenuo se ljudima i, savjetujući ih, objasnio da su to znakovi koje šalje Allah Uzvišeni kao pouku Svojim robovima, i kako bi ih podsjetio i uplašio na strahote Sudnjeg dana, i kako bi oni zbog toga požurili ka Allahu Uzvišenom tražeći spas u Njegovom spominjanju, molitvi, dovi i traženju oprosta.