Avf b. Malik el-Ešdžei saopštava nam da je jedne noći klanjao sa Vjerovjesnikom noćni namaz. Poslanik je učio suru El- Bekare i kad god bi naišao na ajet u kome se govori o milosti i Džennetu, zastao bi i tražio je da mu Allah podari milost i Džennet, a kad god bi naišao na ajet u kome se govori o patnji, zastao bi i zatražio utočište od nje. Zatim je otišao na ruku i na njemu se dugo zadržao koliko i na kijamu. Na ruku'u je govorio: Subhane zil-džeberuti vel-melekuti vel-kibrijai vel-azameti/ Neka je slavljen i čist od svih mahana Onaj Koji posjeduje silu, vlast, veličinu i veličanstvo. Potom je otišao na sedždu i na njoj se zadržao kao i na kijamu. Na sedždi je izgovarao isto što je izgovarao i na ruku'u. Zatim se digao (na drugi rekat) i proučio suru Ali Imran, a iza nje suru za surom.