U ovom nam hadisu Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, pojašnjava da je sebi napravio od hasura malu sobu u ćošku džamije. Vjerovatno se radi o tome da je bio u itikafu. U toj sobici klanjao bi noću, pa bi ljudi, čuvši da klanja, dolazili da iza njega klanjaju. Jedne noći nisu čuli njegov glas, pa su pomislili da spava, te su pokušali nekim glasovima da ga probude. Tada im je Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, izišao i pojasnio da nije spavao, nego da se pobojao da im noćni namaz ne bude propisan kao obaveza. Također im je naglasio da oni ne bi mogli ispuniti tu obavezu ukoliko bi im noćni namaz bio propisan kao obaveza. Zatim, pojasnio im je da je najbolji dobrovoljni namaz onaj koji se obavi u kući.