Džabir, radijallahu 'anhu, kazivao je da su oni kopali rov na dan Hendeka, oko Medine, kako bi ih taj rov odvojio od neprijatelja. Naišli su na tvrd kamen kojem nisu mogli ništa, pa su došli Vjerovjesniku, sallallahu 'alejhi ve sellem, i žaleći mu se. Rekli su da su naišli na kamen kojeg zbog tvrdoće nisu mogli razbiti. Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, spustio se u kanal, a za stomak mu je bio vezan kamen, jer je bio veoma gladan. Vjerovjesnik, sallallahu 'alejhi ve sellem, uzeo je kramp i udario njime po kamenu koji se rasuo. Rekao je Džabir: "Otišao sam do svoje kuće i suprugu upitao da li ima nešto od hrane?" Obavijestio ju je o stanju gladi u kojem je bio Vjerovjesnik, sallallahu 'alejhi ve sellem. Tada je njegova supruga izvadila kožnu posudu u kojoj je bio ječam, a imali su i jare koje su zaklali. Ona je skuhala ječam, a meso stavila u lonac od kamena. Džabir je otišao Poslaniku, sallallahu 'alejhi ve sellem, i u tajnosti mu kazao da ima malo hrane koju je za njega spremio, ali da ta količina neće moći biti svima koji su sa njim. Zatražio je da on i neki njegovi drugovi dođu. Međutim, on je pozvao sve prisutne i kazao da je Džabir spremio hranu, te ih pozvao da požure. Poslije je Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, otišao do Džabira, tražio tijesto u kojeg je radi berićeta pljucno, a također pljucnuo i u lonac. Ovo je posebnost i berićet Poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem. Zatražio je da pozove nekog da pomoge Džabirovoj ženi u pripremi hrane. Došlo je mnogo ljudi, svi su jeli, a hrane je bilo kao na početku. Lonac je vrio, a tijesto se mjesilo, kao da ga nije nestajalo.