share_hadeeth
Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, klanjao je ashabima bajram-namaz, i to bez ezana i ikameta. Nakon što je klanjao, održao je govor u kome je naredio ljudima da budu bogobojazni, podstakao ih na izvršavanje vjerskih naredbi i klonjenje vjerozabrana, i na obaveznost poslušnosti Allahu Uzvišenom javno i tajno, te na to da se prisjećaju Allahove nagrade i Njegove kazne, i da uvijek budu između straha i nade. A zbog toga što su žene bile odvojene od ljudi i nisu mogle čuti njegov govor, a on se brinuo i vodio računa o malom i velikom, i prema svima je bio samilostan, pa se nakon ovog govora, zajedno sa Bilalom, uputio ka mjestu gdje su bile žene, i održao im govor u kome ih je posebno opominjao i objasnio im da su većina stanovnika Vatre žene; naredio im je da što više dijele sadaku, jer sadaka gasi srdžbu Gospodara. Nakon toga je iz sredine te skupine žena ustala žene i upitala ga o razlogu zbog kojeg su većina stanovnika Vatre žene, kako bi se mogle toga kloniti. On im je rekao: "Jer vi se puno žalite i pri tome govorite pokuđene riječi, i nezahvalne ste svojim muževima na mnogim dobrima ako vam je samo jednom nešto uskratio. A poštu su te žene hitale svakom dobrom djelu i žurno se udaljavale od svega što bi uzrokovalo Allahovu srdžbu, počele su u Bilalov ogratač bacati prstenje i narukvice sa ruku i minđuše sa ušiju želeći time steći Allahovo zadovoljstvo i Njegovu nagradu.
