U ovom se predanju kaže da je er-Rubej’a, radijallahu anha, razbila nekoliko prednjih zubi nekoj ženi ensarijski, pa je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, htio da izvrši odmazdu, tj. da se i njoj razbiju zubi. Tada je ustao Enes b. Nadr, njen brat, pitajući za Allahov propis, a ne negirajući ga, te se zakleo da njeni zubi neće biti razbijeni, imajući lijepo mišljenje o Allahu. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, podsjetio da je da je to Allahov propis. Kada je narod to vidio, zadovoljili su se krvarinom, odustajući od odmazde. Tada je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kazao da ima Allahovih robova, koji kada bi se Allahom zakleli, On bi tu zakletvu ispunio, jer su oni dobri Allahovi robovi i imaju pouzdanje u Allaha.