Ovaj hadis je dokaz da udavana žena ima veće pravo od staratelja da dadne dozvolu za brak, u smislu da se ne udaje dok riječima ne pristane. Ona je preča za taj bračni ugovor, pa ako nije zadovoljna, staratelj nema pravo da joj naredi. Od punoljetne djevice staratelj traži dozvolu, a njena dozvola je i šutnja. Nije je dozvoljeno prisiljavati.