Jedne prilike Ebu Bekre ušao je u džamiju, pa je zatekao Poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem, i njegove ashabe na ruku'u. Čim je ušao, požurio je da učini ruku', prije nego što je stigao do saffa, a to je učinio s ciljem da pristigne na rekat. Potom je hodao do saffa dok je bio na ruku'u, i stao zajedno sa ostalim vjernicima. Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, osjetio je neke pokrete iza sebe i primjetio je da ima neko ko žuri i ko je učinio ruku' prije nego što je ušao u saff. Ustvari, jedna od njegovih posebnosti jeste i ta da je vidiio one koj su iza njega kao što je vidio i one koji su ispred njega. Kada je Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, završio sa namazom, upitao je: “Ko je taj koji je učinio ruku' prije nego što je stao u saff, a zatim u takvom stanju hodao do saffa?” Ebu Bekre reče: “Ja sam to učinio.”, tj. Allahov Poslaniče, ja sam to uradio. Tada Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, reče: “Allah ti povećao tvoju želju za činjenjem dobra, ali nemoj više” žuriti i to činiti prije saffa, kako bi stigao na rekat ili ruku, jer žurenje utiče na smirenost u namazu. Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, kazao je: "Nema namaza onom ko klanja sam iza saffa." Postupak Ebu Bekreta ne ulazi u ovaj hadis jer je on sam klanjao veoma kratki period, kao i onaj koji sam u saffu učini ruku, pa mu se priključi druga osoba dok je na ruku'u. Međutim, to nije propisano jer u hadisu stoji: “Ne čini to više.”