Aiša nam kazuje da ju je Poslanik sallallahu alejhi ve sellem, obavijestio o dvojici ljudi koji nisu ništa o islamu znali, jer su islam samo ispoljavali, a nevjerovanje su u prsima skrivali. Spominjanje ove odvojice u njihovoj odsutnosti ne smatra se zabranjenim ogovaranjem, nego je to djelo koje se mora učiniti, kako oni koji ih ne poznaju ne bi bili obmanuti njihovom formom. Riječi: “Mislim...”, u ovom slučaju znače: uvjeren sam, jer je Poslanik, poznavao munafike, imajući u vidu da ga je o njima Allah obavijestio u suri Tevba. Ibn Abbas kazuje: “Nazivali smo suru Tevbe: el-Fadiha (ona koja sramoti).” Ibn Abbas veli: “Stalno je objavljivano: ‘Među njima ima onih... Među njima ima onih...’, tako da smo se pobojali da neće nikog izostaviti.”