Amir eš-Ša'bi, Allah mu se smilovao, pitao je Alkamu, Allah mu se smilovao, a obojica su bili tabi'ini: “Da li je bio Abdullah b. Mesud, radijallahu 'anhu, s Poslanikom, sallallahu 'alejhi ve sellem, u noći kada je Poslanik bio sa džinima?” Alkame je kazao da je pitao Ibn Mesuda o tome, pa mu je on rekao da nije bio, ali da su bili s Poslanikom, sallallahu 'alejhi ve sellem, jedne noći, kada su ga tražili po dolinama, putevima i brdima, pa ga nisu pronašli. Pobojali su se da je ubijen ili da su ga džini oteli. Zanoćili su u velikoj tugi i žalosti, pa kada je svanulo, vidjeli su da ide Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, iz pravca brda Hira. Kazali su mu da su ga tražili i da su zanoćili veoma tužni, pa im je on kazao da mu je došao džinski izaslanik, te je on otišao s njim da im uči Kur'an. Ashabi su otišli s Poslanikom, sallallahu 'alejhi ve sellem, pa im je on pokazao njihove tragove i tragove njihove vatre. Kazao im je da su džini od njega tražili hranu, pa im je on kazao da je njihova hrana svaka kost nad kojom je spomenuto Allahovo ime i da će na njoj naći mnogo mesa. Također, životinjski izmet je hrana za njihove životinje. Zatim je Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, zabranio da se nakon nužde čisti kostima i životinjskim izmetom (balegom i sl.), jer je to hrana njihove braće džinna.