share_hadeeth
Kada je Allah stvorio Adema, potrao ga je po leđima, pa je iz njih izišao svaki čovjek kojeg će On u njegovom potomstvu stvoriti do Sudnjeg dana. Ovo potiranje i izvođenje ljudi bilo je stvarno, a ne metaforično, pa ga nije dozvoljeno metaforično tumačiti mimo njegovog vanjskog značenja, što je stav sljedbenika Sunneta i džemata. Kada ih je izveo iz njegovih leđa, dao je da svaki čovjek među očima ima svjetlost, a potom ih je predočio Ademu, koji je upitao: "Gospodaru, ko su ovi?" Allah mu je odgovorio da su to njegovi potomci. Adem je poslije vidio jednog čovjeka čija ga je svjetlost među očima zadivila, pa je upitao o kome se radi, na šta mu je Allah odgovorio da je to Davud. Adem upita: "Koliki si mu životni vijek odredio?" A Allah reče: "Šezdeset godina." Adem reče: "Gospodaru, daj mu od mojih godina još četrdeset." Kada je Adem okončao svoj životni vijek, došao mu je melek smrti da mu uzme dušu, na šta je Adem kazao: "Ostalo mi je još četrdeset godina." Reče mu: "Te godine si dao svome potomku (sinu) Davudu." Adem je to zanegirao, jer je bio u svijetu koji se naziva 'alemuz-zerr (svijetu duša koje je Allah izveo iz Adema) i nije mu ni bilo na umu stanje u kojem će mu doći melek smrti. Adem je porekao to, pa su i njegovii potomci porekli, Adem je zaboravio, pa su i njegovi potomci zaboravili, i Adem je pogriješio, pa su i njegovi potomci pogriješili, jer potomci su slični ocu. Davudu je propisano da živi četrdeset godina, pa mu je Allah dao da živi šezdeset. On Uzvišeni zna ono što je bilo i šta će biti, kao i ono što nije bilo, kako bi bilo da je bilo. On zna što je zapisao njemu i zna koliko mu je povećao nakon toga, dok meleki ne znaju osim ono što ih Allah poduči. Allah zna stvari i pojave prije nego se pojave, a i nakon što se pojave. Zbog toga učenjaci kažu: “Brisanje (oduzimanje) i dodavanje (potvrđivanje) je u spisima kod meleka, a kada je u pitanju Allahovo znanje, ono nije u koliziji, i ne može se pojavit ono što On ne zna, tako da u vezi njega nema dodavanja, niti oduzimanja.”
