Muaz b. Džebel, radijallahu 'anhu, obavještava da je Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, jednog jutra zakasnio izaći na sabah namaz toliko da je Sunce gotovo izašlo. Zatim je izišao u žurbi, naredio da se počne sa namazom, klanjao učeći kratko u namazu, a kada je završio naredio im je da ostanu u safovima kako su i klanjali. Potom ih je obavijestio o razlogu kašnjenja na sabah namaz, a to je da se digao u noći, uzeo abdest i klanjao nekoliko rekata, koliko je Uzvišeni htio. Onda je prispao u namazu vidjevši u snu svoga Uzvišenog Gospodara u najljepšem liku, Koji ga je upitao: "O čemu razgovara najuzvišenije društvo?" Vjerovjesnik, sallallahu 'alejhi ve sellem, rekao mu je: "Ne znam." Ovo pitanje i ovaj odgovor ponovljeni su tri puta, nakon čega je Uzvišeni Gospodar stavio Svoju šaku na pleća Vjerovjesnika, sallallahu 'alejhi ve sellem, tako da je osjetio hladnoću Njegovih prstiju na svojim prsima. Opis Vjerovjesnika, sallallahu 'alejhi ve sellem, svoga Uzvišenog Gospodara onim čime Ga je opisao istina je i samo istina. Obaveza je u to vjerovati i potvrditi kao što je Uzvišeni opisao Sebe uz negiranje poistovjećivanja. Onaj kome je problem razumijevanja nečeg od toga i nejsno mu je to, neka kaže kao što je Uzvišeni Allah pohvalio one kojima je dato znanje, obavijestivši o njima da kažu kod nejasnoće: "Mi vjerujemo u to. Sve je to od Gospodara našeg.", i ne treba da govori o onome o čemu nema znanja. Njemu se bojati da ne padne u propast. Kad god vjernici čuju nešto od ove vrste govora oni kažu: "O ovome nas je obavijestio Uzvišeni Allah i Njegov Poslanik, a istinu su rekli Allah i Njegov Poslanik." To im samo povećava vjeru i pokornost. Nakon što je Uzvišeni Gospodar stavio Svoju šaku na pleća Vjerovjesnika, sallallahu 'alejhi ve sellem, ukazalo mu se sve i spoznao je odgovor, pa je rekao: "Oni pričaju, raspravljaju i diskutuju o svojstvima i djelima koja mogu pobrisati/iskupiti grešku. Njihovo raspravljanje i disputacija se izražava u tome da požure u potvrđivanju tih djela i njihovom uznošenju na nebesa, ili njihov razgovor o njihovim vrijednostima i časti. Ta djela su: odlazak na kolektivni namaz, sjedenje u džamiji nakon namaza kada se završi zbog zikra, učenja, slušanja predavanja i poučavanja, upotpunjavanje i uzimanje abdesta propisno na mjesta i dijelove tijela koja su određena u vremenima koja su teška za uzimanje abdesta, kao kada je jaka i oštra zima. Zatim mu je rekao Uzvišeni Gospodar: "O čemu se još raspravlja najuzvišenije društvo?" Vjerovjesnik, sallallahu 'alejhi ve sellem, reče: "Dijeljenje hrane ljudima, razgovor sa njima lijepim i blagim govorom, dobrovoljni namaz noću dok drugi ljudi spavaju." Onda mu je rekao Uzvišeni Gospodar: "Traži šta hoćeš." Vjerovjesnik, sallallahu 'alejhi ve sellem, molio je za to da ga pomogne u činjenju svakog dobra i ostavljanju svakog zla, da ga pomogne da zavoli siromahe i jadnike, da mu oprosti i smiluje se, da ako Uzvišeni Allah htjedne iskušati neki narod, da ga na fitnu stavi, onda neka njega usmrti tako da ne upadne u fitnu. Da mu daruje ljubav prema Uzvišenom i ljubav prema onome ko voli Allaha, i ljubav prema svakom djelu koje ga približava Allahu. Zatim je obavijestio svoje ashabe da je ovo istiniti san naredivši da uče ovu dovu, nauče njena značenja i propise.