Aiša, radijallahu anha, spominje da su oni na Oproštajnom hadžu sa Poslanikom, sallallahu alejhi ve sellem, obavili i hadžski tavaf (tavaful-ifadu), a sa njima je bila Safija, radijallahu anha, žena Allahova Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Ona je noć prije polaska u Medinu dobila mjesečnicu. Kada joj je došao Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, želeći od nje ono što čovjek želi od svoje žene, Aiša, radijallahu anha, ga je obavijestila da je Safija u periodu mjesečnog pranja. On je pomislio da Safija zbog mjesečnog pranja nije uspjela obaviti hadžski tavaf, koji je jedan od ruknova hadža i bez kojeg hadž nije potpun, te da zbog toga neće moći napustiti Meku sve dok joj ne prođe mjesečnica i dok ne obavi hadžski tavaf. Tada je rekao jednu poznatu rečenicu koju ljudi izgovaraju samo kao uzrečicu, ne želeći i ne ciljajući njeno suštinsko značenje: "Žalosna bila, zar će nas ona zadržati!", tj. sve dok se ne očisti i dok ne obavi hadžski tavaf!? Kada su ga obavijestili da je ona prije mjesečnice obavila hadžski tavaf, rekao je: "Onda neka pođe", odnosno ako joj nije ostalo ništa od obreda osim oprosnog tavafa, jer ona ima opravdanje za njegovo izostavljanje.