Ashab Nafi' ibn 'Utbe, radijallahu 'anhu, prenosi da je jedne prilike bio sa Božijim Poslanikom, sallallahu 'alejhi ve sellem, u jednom pohodu, te je Poslaniku, sallallahu 'alejhi ve sellem, sa zapada došla jedna grupa ljudi koji su bili odjeveni u vunenu odjeću. Vjerovjesnik, sallallahu 'alejhi ve sellem, u tom momentu sjedio je na jednom uzdignutom mjestu (brežuljku). Dok su oni stajali, Božiji Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, je sjedio. Nafi'a je rekao sam sebi: "Ne ostavljaj Allahovog Poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem, samog među onim strancima. Idi ti tamo i stani između njih i njega da ga ne bi napali i ubili, a da ih niko ne vidi." Potom je otišao i stao između njih i Poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem. Nafi' veli: "Tada sam od njega zapamtio četiri stvari koje ću na prste pobrojati: 'Zaratit će muslimani sa arapskim nevjernicima, pa će svi oni prihvatiti islam i cijela Arabija biće pod muslimanskom upravom. Zatim ih je obavijestio da će zaratiti sa Perzijom i Allah Uzvišeni će im dati pobjedu, tako da će osvojiti cijelu Perziju. Zatim će zaratiti sa Bizantijcima i Allah Uzvišeni će im dati pobjedu, pa će oni osvojiti Bizantiju. Zatim će zaratiti sa Dedždžalom i Allah Uzvišeni će im dati pobjedu.'" Potom je Nafi' rekao Džabiru b. Semuri: "Džabire, mi nećemo vidjeti da se Dedždžal pojavio sve dok Bizantijci ne budu pobijeđeni." Sve ovo se desilo, osim ubistva Dedždžala, a to će biti pred Smak svijeta.