Prenosi Zejd b. Sabit, radijallahu anhu, da su jednom bili sa Poslanikom, sallallahu alejhi ve sellem, u bašči plemena Benu Nedžar, a Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je bio na mazgi, pa je ona iznenada skrenula sa puta i počela da bježi i zamalo da ga zbaci sa sebe. Na tom mjestu bila su četiri (ili pet ili šest) kabura, pa je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, upitao: "Ko poznaje one koji su ukopani u ovim kaburovima?" Jedan se čovjek javio i rekao: "Ja ih poznajem." Upitao je: "Kada su umrli?" Ovaj odgovori: "Umrli su u vrijeme širka (mnogoboštva)." Zatim je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Doista se ovaj umet ispituje u kaburu! Da se ne bojim za vas da ćete prestati zakopavati svoje mrtve, tražio bih od Allaha da vam omogući da čujete kabursko kažnjavanje koje ja čujem." Značenje je ovo: ali se bojim da biste, nakon što to čujete, prestali zakopavati svoje mrtve iz straha da vam vrisak mrtvaca ne iščupa srca, ili iz straha da bližnji ne saznanju stanje jedni drugih. Zatim se okrenuo licem prema nama i rekao: "Tražite od Allaha zaštitu od kazne u Vatri!" Prisutni rekoše: "Tražimo od Allaha zaštitu od kazne u Vatri." Zatim je Poslanik rekao: "Tražite od Allaha zaštitu od kaburske kazne!" Oni rekoše: "Tražimo od Allaha zaštitu od kaburske kazne." On reče: "Tražite od Allaha zaštitu od iskušenja i smutnji, javnih i tajnih!" Oni rekoše: "Tražimo od Allaha zaštitu od iskušenja i smutnji, javnih i tajnih." On kaza: "Tražite od Allaha zaštitu od Dedžalove smutnje!" Oni rekoše: "Tražimo od Allaha zaštitu od Dedžalove smutnje."